Posljednjih tjedana, možda više nego ikad prije, postali smo svjesni da živimo u vremenu velikih globalnih promjena. Nemamo pouzdane informacije što se točno događa niti što nas čeka u budućnosti.
Nadolazeća ekonomska kriza uzrokovana pojavom koronavirusa dovela je hrvatske poduzetnike do ruba i natjerala ih na zajedničko traženje rješenja. Okupili su se u inicijativu, sada udrugu „ Glas poduzetnika“, i započeli povijesnu borbu za očuvanje vlastitog poslovanja i spas realnog sektora – a s njim i domaće ekonomije.
Promjene su pokrenute i nezaustavljivo se kreću prema naprijed. Kako bismo djelovali sustavno i kako bismo se što bolje s njima nosili, važno ih je razumjeti. Svako društvo ili organizacija u procesu prolaska kroz promjene slijedi iste faze promjena, a svaka faza promjena ima svoje preduvjete za transformaciju.
FAZA 1: „ Dobro je, sve naizgled funkcionira“
Mnogi bi rekli da su političari oni koji održavaju status quo, no to je samo donekle točno. Ključni akteri i glavni podržavatelji statusa quo su poduzetnici, koji već desetljećima održavaju stabilnost postojećeg sustava na štetu njegove održivosti. Ispunjavaju sve što država od njih očekuje, prilagođavaju se kako god znaju stalno promjenjivim zakonima, podržavajući stanje kakvo jest, dok stvari nekako idu.
Izronili su tek u scenariju katastrofe – doslovno s dna – iz nužde spašavanja vlastitog poslovanja i egzistencije, osvještavajući pritom vlastitu poziciju onih bez kojih se ne može te presudnost vlastite uloge za opstanak cijelog sustava.
Kako bi se uopće krenulo u promjene, treba postojati jasna inicijativa i potencijal za drugačije razmišljanje. Nakon što je potencijal prisutan, sljedeći uvjet je da postoji svijest o nužnosti hitnog rješenja.
U trenutku prijetnje katastrofom generator vrijednosti kao nositelj promjene neminovno mora dobiti riječ. Isključivo zahvaljujući toj činjenici poduzetnici su dobili mjesto za pregovaračkim stolom i prednost u pregovorima.
FAZA 2: „Jasno je da nešto ne funkcionira, ali ne točno što“
U ovoj fazi kada stvari ne idu dobrom smjeru, treba aktivno raditi na osvješćivanju nesklada. Stoga je u procesu uvođenja promjena važno ustrajati na davanju što jasnijih odgovora na tri ključna pitanja:
- Zašto (mijenjati postojeće stanje)?
- Kakva promjena je potrebna (iz čega u što)?
- Kako (unutar datog sustava i konteksta)?
Najveći neprijatelj promjenama je nastaviti raditi kako se uvijek radilo dok vrijeme velikih globalnih promjena traži sustavno razmišljanje, brzo učenje i uspostavljanje novih načina funkcioniranja.
Pojavom koronavirusa status quo je postao nemoguć za održavati. Javile su se brojne nepoznanice i neizvjesnosti i očekivano početno reagiranje negiranjem ili umanjivanjem. U naporima da se status quo održi, nude se već isprobana rješenja koja znače raditi više istog i neučinkovitog umjesto raditi dugoročno pametnije.
Oni koji žele promjene razjašnjavaju što je problem i koji su razmjeri njegove štete po sustav, identificiraju prepreke i nazivaju stvari pravim imenom. Kada prepreke blokiraju promjenu, očekivano se javlja međusobno okrivljavanje i emocionalna uznemirenost – problemi istovremeno izgledaju očiti i nesavladivi. No, kada se prepreke svladaju, uklanjanjem, preuokviravanjem ili zaobilaženjem, moguće je uvidjeti da željene alternative postaju stvarnost. Važno je nastaviti konkretno ukazivati na sve što ne valja i apelirati na druge da to prepoznaju. Sve jasnije isticati manjak kapaciteta postojećeg sustava da se nosi s nagomilavajućim problemima i tražiti od drugih da se uključe u pronalaženje rješenja. Pritom je normalno da ljudi osjećaju ljutnju, strah i nevjericu.
U ovoj fazi važno je ustrajati u isticanju svega što nije dobro, do trenutka kada će ranija rješenja izgledati kao potezi očajnika i većini će biti jasno kako više ne vrijede. Ranija rješenja postaju nemoćna pred današnjim problemima nove razine. Nema više nazad.
FAZA 3: „Jasno je što ne štima, ali ne vjerujem da može bolje“
Najteži je za podnijeti onaj trenutak kada kod većine izroni jasna svijest o problemu jer u tom trenutku problemi izgledaju nepremostivi te se javljaju kolebanje i sumnja. Oni koji teže promjeni iskazivat će individualizam i snagu, a oni koji ne žele promjenu, posezat će za sigurnošću unutar kolektiva, zbijanjem redova s onima koji dijele iste strahove.
U ovoj fazi najvažnije je uporno nastaviti baviti se preprekama te prezentirati uvide i realistične alternative koje će cijeli sustav odvesti na novu, bolju razinu.
FAZA 4: „Stvari počinju funkcionirati, krenulo je na bolje“
Nakon što smo iskusili pomake i pokrenuli se s mrtve točke, krećemo u iduću fazu. Ovdje je važno poticati entuzijazam koji se javlja, pa čak i ako se u trenutku čini nerealnim. Oni koji misle kako nešto nije moguće, ne bi smjeli ometati one koji ostvaruju napredak.
Oni kojima promjene nisu u interesu vući će i dalje u svom smjeru, hvatajući se za slamku. Drugi, svjesni postojanja problema i zbunjeni, u namjeri da se vrate u poznatu sigurnost, inzistirat će na još više ranijih rješenja iako su se ona pokazala neučinkovitima. Treći, koji žele promjene osjećat će se bespomoćno i sumnjati u mogućnosti da promjene uopće zažive. Jedini način da promjena zaživi jest da dobije svoju priliku i mogućnost da se konsolidira. Ukoliko prvi pokušaj završi neuspjehom, treba promijeniti ono što nije bilo dobro, naučiti iz iskustva i krenuti dalje.
Nova FAZA 1: „Dobro je, sve opet naizgled funkcionira“
Kada se postigne cilj i ostvari nova faza stabilnosti, ona s vremenom postaje normalna i uobičajena. No, u kolektivnom pamćenju uvijek ostaje prisutan raniji sustav. Mnogi zauvijek ostaju zarobljenici prethodnih načina funkcioniranja.
Zato je u važno biti otvoren i fleksibilan – dati šansu „novom ja“, onom tko sam sad u odnosu na prije.
Koronavirus može značiti novu priliku za Hrvatsku. Hoćemo li doći u novu fazu 1 ili ćemo zapeti po putu, ovisi isključivo o nama samima.
Nataša Ivanković, organizacijski psiholog i coach
ivankovic.natasha@gmail.com